Rade samo za evre i dolare

Bez autora
Jan 03 2012

Najveći izvoznik među malim i srednjim preduzećima u 2011. bila je Fabrika specijalne opreme „Goša” iz Simićeva kod Žabara. Tako je odlučio žiri Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza. Drugu godinu zaredom SIEPA je ovoj fabrici dodelila isto priznanje. FSO „Goša” je i u 2010. bila najbolji izvoznik među malim firmama. Za žitelje Simićeva njihova „Goša”, iako privatizovana, velika je fabrika. Ne samo zato što je u Simićevu jedina, već i zbog toga što je raspirila zgaslu nadu da će se ovde opet živeti lepo i bogato, kao nekada kada je proradila. U fabrici za život sada zarađuje 250 duša. Sve što proizvede odlazi u svet. Kako kažu, njihova roba se kupuje samo za evre i dolare, a za dinare prodaju samo otpad. Ovaj pogon nekadašnjeg velikog socijalističkog giganta izgrađen je pre tačno 31 godine od kredita Fonda za razvoj, a po licenci nemačke kompanije „Tekalamit”. Ovde su se proizvodili pokretni sistemi za podmazivanje, najviše za vojsku i velike auto-servise, a potom traktorske prikolice i cisterne za tečna đubriva.

Rade samo za evre i dolareNajveći izvoznik među malim i srednjim preduzećima u 2011. bila je Fabrika specijalne opreme „Goša” iz Simićeva kod Žabara.

Tako je odlučio žiri Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza. Drugu godinu zaredom SIEPA je ovoj fabrici dodelila isto priznanje. FSO „Goša” je i u 2010. bila najbolji izvoznik među malim firmama. Za žitelje Simićeva njihova „Goša”, iako privatizovana, velika je fabrika. Ne samo zato što je u Simićevu jedina, već i zbog toga što je raspirila zgaslu nadu da će se ovde opet živeti lepo i bogato, kao nekada kada je proradila.

U fabrici za život sada zarađuje 250 duša. Sve što proizvede odlazi u svet. Kako kažu, njihova roba se kupuje samo za evre i dolare, a za dinare prodaju samo otpad.

Ovaj pogon nekadašnjeg velikog socijalističkog giganta izgrađen je pre tačno 31 godine od kredita Fonda za razvoj, a po licenci nemačke kompanije „Tekalamit”. Ovde su se proizvodili pokretni sistemi za podmazivanje, najviše za vojsku i velike auto-servise, a potom traktorske prikolice i cisterne za tečna đubriva. Do prodaje većinskog paketa akcija na aukciji u junu 2004. fabrika je dve godine bila zatvorena. Na smenu su je čuvala 34 zaposlena, nadajući se da će ipak proraditi. I proradila je.

– Uspostavili smo saradnju sa nemačkom kompanijom „Šving-Šteter”, najvećim svetskim proizvođačem auto-beton miksera, pumpi za beton i fabrika betona – počinje direktor Radiša Jovičić priču o oživljavanju fabrike.

– Ova multinacionalna kompanija ima svoje firme u Indiji, Brazilu, Južnoafričkoj Republici, Kini, SAD i Austriji. Prodajnu i servisnu mrežu u više od 100 zemalja, a njen godišnji obrt dostiže oko 900 miliona evra. Miksere za beton za „Šving-Šteter” do 2007. proizvodile su još četiri firme. Kad je nastupila kriza, već 2008. za tri fabrike nije bilo porudžbina. Od tada smo jedini proizvođač kamionskih miksera za beton za „Šving-Šteter”.

Država je blagovremeno pritekla u pomoć. Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja i FSO potpisali su 20. septembra 2010. ugovor o proširenju i modernizaciji proizvodnje i otvaranju 55 novih radnih mesta. Ukupna vrednost projekta bila je oko 700.000 evra, a država je obezbedila podsticaj od 6.000 evra po svakom novozaposlenom radniku, ukupno 330.000 evra. Pored ostalog i da bi u Simićevu ostali mladi. Jer, u selu od oko 2.500 stanovnika u septembru 2010. u prvi razred se upisalo samo četvoro prvaka.

– Iz Simićeva naši mikseri za beton, 70 odsto proizvedeni od domaćih materijala, odlaze direktno za SAD, Indiju, Brazil, Južnoafričku Republiku, Bugarsku i Izrael – nastavlja Jovičić.

– Radi se u dve smene, proizvodimo šest miksera dnevno. Dobrim radom, kvalitetom i vrhunskom organizacijom posla doveli smo Evropu u srpsko selo. Odluka „Šving-Štetera” da nastavi saradnju sa našom fabrikom veliko je priznanje za nas, ali i potvrda da je Srbija u ekonomskom smislu već u Evropskoj uniji.

Na parkingu ispred fabričkog kruga stoji deset novih šlepera. Direktor kaže da su ih kupili da bi sve ono što proizvode za svog partnera do „Šving-Štetera” stiglo tačno na vreme. Novi kamioni, poslednja reč tehnike, zaposliće još dvadesetak ljudi, vozača i mehaničara.

FSO „Goša” će i dalje da raste.

– Kupili smo pogon mladenovačkog „Petra Drapšina” u Žabarima, u kome ćemo proizvoditi elemente za rashladne industrijske kompresore za fabriku u Belgiji japanske kompanije „Majekava”. Tamo ćemo proizvoditi i traktorske prikolice i rezervoare za tečna goriva. U tom pogonu zaposlićemo još 50 ljudi, u toku su pripreme, a proizvodnja treba da počne na proleće. Nastojimo da izbegnemo da se vežemo samo za jedan proizvod i jednog kupca – objašnjava direktor Jovičić.

Lepo je čuti u ovo vreme da fabrika u Simićevu ima potpisane izvozne ugovore do 2015. godine. Vrednost izvoza ovog preduzeća u 2011. premašila je 10 miliona evra. Računaju da će sa proširenjem kapaciteta u 2012. njihov izvoz biti vredan 12,2 miliona evra.

Zanimljivo je da u Simićevo na posao dolaze i gradska deca. Osmoro mladih inženjera došlo je iz Beograda, Kragujevca, Valjeva, Požarevca, Velike Plane i Smederevske Palanke. Jedna od njih je i Nives Kajganić, mašinski inženjer, bivši reprezentativni golman ženske rukometne reprezentacije Srbije. U Simićevo je došla po završetku sportske karijere.

Kada bi se stvorio povoljniji ekonomsko-pravni ambijent, uprostile birokratske procedure (predugo čekaju na dozvolu da kupljenim kamionima mogu da prevoze svoju robu do kupca), bilo bi više ovakvih firmi i stranih ulaganja, uveren je Jovičić. Ne slaže se da nema projekata u koje bi banke mogle da ulože novac. Banke preteruju s kamatama na kredite, a država sa čestim promenama deviznog kursa. Kad evro pojeftini za dinar, FSO je na gubitku 10.000 evra. Prošle godine su ih negativne kursne razlike koštale 22 miliona dinara.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik