Najveći izvoznik među malim i srednjim preduzećima u 2011. bila je Fabrika specijalne opreme „Goša” iz Simićeva kod Žabara. Tako je odlučio žiri Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza. Drugu godinu zaredom SIEPA je ovoj fabrici dodelila isto priznanje. FSO „Goša” je i u 2010. bila najbolji izvoznik među malim firmama. Za žitelje Simićeva njihova „Goša”, iako privatizovana, velika je fabrika. Ne samo zato što je u Simićevu jedina, već i zbog toga što je raspirila zgaslu nadu da će se ovde opet živeti lepo i bogato, kao nekada kada je proradila. U fabrici za život sada zarađuje 250 duša. Sve što proizvede odlazi u svet. Kako kažu, njihova roba se kupuje samo za evre i dolare, a za dinare prodaju samo otpad. Ovaj pogon nekadašnjeg velikog socijalističkog giganta izgrađen je pre tačno 31 godine od kredita Fonda za razvoj, a po licenci nemačke kompanije „Tekalamit”. Ovde su se proizvodili pokretni sistemi za podmazivanje, najviše za vojsku i velike auto-servise, a potom traktorske prikolice i cisterne za tečna đubriva.
Najveći izvoznik među malim i srednjim preduzećima u 2011. bila je Fabrika specijalne opreme „Goša” iz Simićeva kod Žabara.
Tako je odlučio žiri Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza. Drugu godinu zaredom SIEPA je ovoj fabrici dodelila isto priznanje. FSO „Goša” je i u 2010. bila najbolji izvoznik među malim firmama. Za žitelje Simićeva njihova „Goša”, iako privatizovana, velika je fabrika. Ne samo zato što je u Simićevu jedina, već i zbog toga što je raspirila zgaslu nadu da će se ovde opet živeti lepo i bogato, kao nekada kada je proradila.
U fabrici za život sada zarađuje 250 duša. Sve što proizvede odlazi u svet. Kako kažu, njihova roba se kupuje samo za evre i dolare, a za dinare prodaju samo otpad.
Ovaj pogon nekadašnjeg velikog socijalističkog giganta izgrađen je pre tačno 31 godine od kredita Fonda za razvoj, a po licenci nemačke kompanije „Tekalamit”. Ovde su se proizvodili pokretni sistemi za podmazivanje, najviše za vojsku i velike auto-servise, a potom traktorske prikolice i cisterne za tečna đubriva. Do prodaje većinskog paketa akcija na aukciji u junu 2004. fabrika je dve godine bila zatvorena. Na smenu su je čuvala 34 zaposlena, nadajući se da će ipak proraditi. I proradila je.
– Uspostavili smo saradnju sa nemačkom kompanijom „Šving-Šteter”, najvećim svetskim proizvođačem auto-beton miksera, pumpi za beton i fabrika betona – počinje direktor Radiša Jovičić priču o oživljavanju fabrike.
– Ova multinacionalna kompanija ima svoje firme u Indiji, Brazilu, Južnoafričkoj Republici, Kini, SAD i Austriji. Prodajnu i servisnu mrežu u više od 100 zemalja, a njen godišnji obrt dostiže oko 900 miliona evra. Miksere za beton za „Šving-Šteter” do 2007. proizvodile su još četiri firme. Kad je nastupila kriza, već 2008. za tri fabrike nije bilo porudžbina. Od tada smo jedini proizvođač kamionskih miksera za beton za „Šving-Šteter”.
Država je blagovremeno pritekla u pomoć. Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja i FSO potpisali su 20. septembra 2010. ugovor o proširenju i modernizaciji proizvodnje i otvaranju 55 novih radnih mesta. Ukupna vrednost projekta bila je oko 700.000 evra, a država je obezbedila podsticaj od 6.000 evra po svakom novozaposlenom radniku, ukupno 330.000 evra. Pored ostalog i da bi u Simićevu ostali mladi. Jer, u selu od oko 2.500 stanovnika u septembru 2010. u prvi razred se upisalo samo četvoro prvaka.
– Iz Simićeva naši mikseri za beton, 70 odsto proizvedeni od domaćih materijala, odlaze direktno za SAD, Indiju, Brazil, Južnoafričku Republiku, Bugarsku i Izrael – nastavlja Jovičić.
– Radi se u dve smene, proizvodimo šest miksera dnevno. Dobrim radom, kvalitetom i vrhunskom organizacijom posla doveli smo Evropu u srpsko selo. Odluka „Šving-Štetera” da nastavi saradnju sa našom fabrikom veliko je priznanje za nas, ali i potvrda da je Srbija u ekonomskom smislu već u Evropskoj uniji.
Na parkingu ispred fabričkog kruga stoji deset novih šlepera. Direktor kaže da su ih kupili da bi sve ono što proizvode za svog partnera do „Šving-Štetera” stiglo tačno na vreme. Novi kamioni, poslednja reč tehnike, zaposliće još dvadesetak ljudi, vozača i mehaničara.
FSO „Goša” će i dalje da raste.
– Kupili smo pogon mladenovačkog „Petra Drapšina” u Žabarima, u kome ćemo proizvoditi elemente za rashladne industrijske kompresore za fabriku u Belgiji japanske kompanije „Majekava”. Tamo ćemo proizvoditi i traktorske prikolice i rezervoare za tečna goriva. U tom pogonu zaposlićemo još 50 ljudi, u toku su pripreme, a proizvodnja treba da počne na proleće. Nastojimo da izbegnemo da se vežemo samo za jedan proizvod i jednog kupca – objašnjava direktor Jovičić.
Lepo je čuti u ovo vreme da fabrika u Simićevu ima potpisane izvozne ugovore do 2015. godine. Vrednost izvoza ovog preduzeća u 2011. premašila je 10 miliona evra. Računaju da će sa proširenjem kapaciteta u 2012. njihov izvoz biti vredan 12,2 miliona evra.
Zanimljivo je da u Simićevo na posao dolaze i gradska deca. Osmoro mladih inženjera došlo je iz Beograda, Kragujevca, Valjeva, Požarevca, Velike Plane i Smederevske Palanke. Jedna od njih je i Nives Kajganić, mašinski inženjer, bivši reprezentativni golman ženske rukometne reprezentacije Srbije. U Simićevo je došla po završetku sportske karijere.
Kada bi se stvorio povoljniji ekonomsko-pravni ambijent, uprostile birokratske procedure (predugo čekaju na dozvolu da kupljenim kamionima mogu da prevoze svoju robu do kupca), bilo bi više ovakvih firmi i stranih ulaganja, uveren je Jovičić. Ne slaže se da nema projekata u koje bi banke mogle da ulože novac. Banke preteruju s kamatama na kredite, a država sa čestim promenama deviznog kursa. Kad evro pojeftini za dinar, FSO je na gubitku 10.000 evra. Prošle godine su ih negativne kursne razlike koštale 22 miliona dinara.